Kad se prevodi klasik kao što je Na zapadu ništa novo Ericha Marije Remarquea, čovjek se ne susreće samo s tekstom. Susreće se s naslagama čitateljskog pamćenja, školskih lektira, filmskih adaptacija, povijesnog znanja i vrlo snažne emocionalne predodžbe o tome “kako bi taj tekst trebao zvučati”. A kad se taj klasik pojavi u obliku grafičkog romana, pred prevoditeljem se otvara još jedan sloj: tekst više ne stoji sam, nego diše zajedno sa slikom.
Grafičku adaptaciju potpisuju Peter Eickmeyer i Gaby von Borstel, koji su Remarqueov roman pretočili u izrazito vizualno, gusto i atmosferično djelo. Eickmeyerove slike nisu tek ilustracije uz tekst; one često nose isti teret kao rečenica, a ponekad i veći. Rovovi, tijela, blato, lica mladih vojnika i praznine između prizora govore jednako snažno kao riječi.
Upravo je zato ovo bio prilično komoran prijevod. Ne u smislu da je malen ili tih, nego u smislu da zahtijeva stalnu koncentraciju, suzdržanost i oprez. Ratna tema lako može skliznuti u patos, ali Remarqueov svijet ne trpi velike geste. Njegova snaga je u ogoljenosti.
Što je bilo najteže prevesti?
Jedan od najvećih izazova bio je pronaći ton koji neće zvučati ni previše knjiški ni previše suvremeno. Likovi su vrlo mladi, gotovo dječaci, ali govore iz iskustva koje ih je prerano postaralo. Njihov jezik mora ostati živ, neposredan i ljudski, a istodobno ne smije izgubiti povijesni kontekst.
Kod grafičkog romana dodatni je problem prostor. Rečenica u romanu može se širiti, disati i odgađati značenje. U stripu je prostor ograničen: kadar, oblačić, natpis, ritam stranice. Prijevod mora biti točan, ali i dovoljno kratak. Mora poštovati izvornik, ali i funkcionirati u slici.
Posebno zahtjevni bili su pojmovi vezani uz vojsku, hijerarhiju, opremu, rovovski život i svakodnevicu Prvog svjetskog rata. Takve riječi nisu samo “termini”; one stvaraju svijet. Ako su previše suvremene, prizor se raspada. Ako su previše arhaične, tekst postaje ukočen. Trebalo je stalno balansirati između razumljivosti i autentičnosti.
Drugi sloj izazova bila je emocionalna mjera. Remarque piše o užasu, ali ne viče. Upravo zato užas djeluje. Prevoditelj tu mora odoljeti iskušenju da pojača ono što je već dovoljno snažno. Ponekad je najvažnije ne dodati ništa.
Zašto je ova knjiga i danas važna?
Na zapadu ništa novo nije samo knjiga o Prvom svjetskom ratu. To je knjiga o generaciji kojoj je oduzeta budućnost. O mladima koji su iz školskih klupa poslani u rovove. O jeziku propagande koji obećava čast, domovinu i slavu, a isporučuje strah, glad, krivnju i smrt.
Zato ova priča, nažalost, ne pripada samo prošlosti.
I danas vidimo koliko se lako mlade ljude može uvjeriti da je nasilje nužno, da je neprijatelj manje čovjek, da se povijest može pojednostaviti u parole. Remarqueov roman, a s njim i ova grafička adaptacija, uporno nas vraćaju onome što propaganda najradije izbriše: pojedinačnom ljudskom tijelu, pojedinačnom strahu, pojedinačnom životu.
U tom smislu grafički roman ima posebnu snagu. Slika ne dopušta lako distanciranje. Čitatelj ne može samo “pročitati” rov, nego ga mora i gledati. Ne može samo razumjeti umor, nego ga vidi na licima. Ne može preskočiti tišinu između dvije smrti.
Prevoditi protiv zaborava
Postoje knjige kod kojih prevoditelj ima osjećaj da ne prenosi samo riječi, nego i odgovornost. Na zapadu ništa novo jedna je od njih.
To je tekst koji nas podsjeća da rat nikada nije apstraktan, koliko god ga politika, povijest ili mediji pokušavali prikazati velikim riječima. Rat je uvijek nečije tijelo, nečiji strah, nečiji izgubljeni prijatelj, nečija nemogućnost povratka kući.
Prevoditi ovu knjigu značilo je stalno paziti na tišinu između riječi. Na ono što likovi ne mogu izgovoriti. Na ono što slika već govori. Na ono što se ne smije uljepšati.
I možda je upravo to najveća vrijednost ove adaptacije: ona ne pokušava “osuvremeniti” Remarquea zato što bi bio zastario. Naprotiv, pokazuje koliko je, na našu žalost, i dalje suvremen.
Zato mi je posebno drago što sam imala priliku raditi na hrvatskom izdanju ovog grafičkog romana: ne kao na još jednom klasiku, nego kao na knjizi koja i danas traži da je čitamo pažljivo, polako i bez zaborava.
Knjigu možete naručiti ovdje.